
Pozorište Atelje 212 gostuje u Centru za kulturu Požarevac 05.10.2017. u 20 časova sa predstavom “ Kafa cigarete – pozdrav iz Beograda “ u režiji Mie Knežević
KAFA I CIGARETE – POZDRAV IZ BEOGRADA
posvećeno filmu Džima Džarmuša
Režija: MIA KNEŽEVIĆ
Scenografija: Miljena Vučković
Kostimografija: Dragica Laušević
Igraju:
Ivana: MILICA MIHAJLOVIĆ
Relja: NEBOJŠA ILIĆ
Profesor (Danilo): TIHOMIR STANIĆ
Azra: DARA DŽOKIĆ
Maša: MILICA TRIFUNOVIĆ
Student (On): MARKO GRABEŽ
Milenko: SVETOZAR CVETKOVIĆ
Inspicijent i sufler: Milica Bošković
Već sam naslov predstave KAFA I CIGARETE – POZDRAV IZ BEOGRADA jasno nagovaštava da je reč o svojevrsnom autorskom odjeku kultnog filma Džima Džarmuša.
Dramska priča i predstava, svojim smeštanjem na pozornicu ne želi da preimenuje priču filma, naprotiv – koristeći samo izvorni dramaturški model, želi da sa publikom podeli sasvim lične teme, prepoznate u savremenom trenutku. I sve strepnje i sve nade koje iz tih tema proizilaze. Susreti – slučajni ili priželjkivani; odlasci – željeni ili iznuđeni; neizvesnost svakog trenutka ka kome žurimo, neminovnost svakog trenutka koji nas očekuje… jednom rečju sam život, neizmerno bogat, satkan od nebrojeno mnogo slojeva i značenja,tuga i radosti, susreta i rastanaka – uz kafu i cigarete, možda se može makar malo bolje razumeti.
Pozorište Atelje 212 gostuje u Centru za kulturu Požarevac 05.10.2017. u 20 časova sa predstavom “ Kafa cigarete – pozdrav iz Beograda “ u režiji Mie Knežević
KAFA I CIGARETE – POZDRAV IZ BEOGRADA
posvećeno filmu Džima Džarmuša
Režija: MIA KNEŽEVIĆ
Scenografija: Miljena Vučković
Kostimografija: Dragica Laušević
Igraju:
Ivana: MILICA MIHAJLOVIĆ
Relja: NEBOJŠA ILIĆ
Profesor (Danilo): TIHOMIR STANIĆ
Azra: DARA DŽOKIĆ
Maša: MILICA TRIFUNOVIĆ
Student (On): MARKO GRABEŽ
Milenko: SVETOZAR CVETKOVIĆ
Inspicijent i sufler: Milica Bošković
Već sam naslov predstave KAFA I CIGARETE – POZDRAV IZ BEOGRADA jasno nagovaštava da je reč o svojevrsnom autorskom odjeku kultnog filma Džima Džarmuša.
Dramska priča i predstava, svojim smeštanjem na pozornicu ne želi da preimenuje priču filma, naprotiv – koristeći samo izvorni dramaturški model, želi da sa publikom podeli sasvim lične teme, prepoznate u savremenom trenutku. I sve strepnje i sve nade koje iz tih tema proizilaze. Susreti – slučajni ili priželjkivani; odlasci – željeni ili iznuđeni; neizvesnost svakog trenutka ka kome žurimo, neminovnost svakog trenutka koji nas očekuje… jednom rečju sam život, neizmerno bogat, satkan od nebrojeno mnogo slojeva i značenja,tuga i radosti, susreta i rastanaka – uz kafu i cigarete, možda se može makar malo bolje razumeti.
