)
Pozorište Atelje 212 sinoć je učestvovalo na Danima komedije u Centru za kulturu u „ Semberiji Bjeljini sa predstavom “ Noćna straža “, Fedora Šilija i režiji Borisa Liješevića.
Igraju : Gorica Popović, Nenad Ćirić, Tamara Dragičević, Stefan Bundalo, Gordan Kičić, Jelena Stupljanin, Bojan Žirović, Jelena Petrović, Jelena Đokić, Uroš Jakovljević.
Reč reditelja:
Komedija nije tek bilo koja predstava koja izaziva smijeh. Već komad koji počiva na preciznom mehanizmu u kome jedni drugima rade iza leđa, smišljaju prevare, služe se lažima, kuju planove, prave spletke a ne vide da samouvjereni i zadovoljni zbog tuđe propasti sigurnim korakom koračaju u sopstvenu. Smijeh ne osjećaju likovi na sceni nego gledaoci u publici koji jedini vide kako lukavi plan propada prije nego je i krenuo u realizaciju. I kako će superiorni spletkaroš biti kažnjen. Kako će izgubiti samopouzdanje i viđećemo ga preplašenog. I nasmijati mu se. Naš smijeh će mu biti kazna. Ali nećemo se smijati njemu, liku, bilo da je to Harpagon ili Orgon, Kir Janja ili sreski kapetan Jerotije ili pak naš Miloš Vladisavljević, već njegovom osujećenom lukavstvu. Onom istom sa kojim se mi susrećemo. Spletkama koje trpimo ili pak sprovodimo. Smijehom ćemo kazniti lukavstvo ovoga svijeta. Dobićemo trenutak intimnog razračunavanja sa svijetom u kome ćemo pobijediti. I makar na trenutak likovati da pravda postoji i da prestupnici dobijaju ono što su zaslužili. Na trenutak ćemo popraviti svijet po mjerilima pisca, glumca, reditelja, gledaoca, po mjerilima pozorišta. A to smo mi. Mi postajemo komedija. Najsloženiji i najzahtijevniji od svih žanrova. I tražimo sebe i svoj put do nje danas. U “Noćnoj straži” Fedora Šilija nalazimo ljude kod kojih rad nije ono što omogućava život. Spletkarenje, manipulacije, varanje, prećutkivanje istine, kvaliteti su koji obezbijeđuju egzistenciju. Ko ne vlada ovim vještinama biva prognan na margine ovog čudnog svijeta u kome caruju sumnjive markize, propali i posrnuli plemići, kolekcionari lažnih slika, zagonetni pjesnici. Svijet koji je postao falsifikat. Nalazimo generaciju čija je religija komfor i udobnost. naviknutu da živi od tuđih para, dobijenih brakovima, nasledstvom, obmanom i nikada ne pomislivši da to neće vječno trajati. Komad “Noćna straža” počinje od pitanja: šta se dešava kada para nestane?
Boris Liješević
Pozorište Atelje 212 sinoć je učestvovalo na Danima komedije u Centru za kulturu u „ Semberiji Bjeljini sa predstavom “ Noćna straža “, Fedora Šilija i režiji Borisa Liješevića.
Igraju : Gorica Popović, Nenad Ćirić, Tamara Dragičević, Stefan Bundalo, Gordan Kičić, Jelena Stupljanin, Bojan Žirović, Jelena Petrović, Jelena Đokić, Uroš Jakovljević.
Reč reditelja:
Komedija nije tek bilo koja predstava koja izaziva smijeh. Već komad koji počiva na preciznom mehanizmu u kome jedni drugima rade iza leđa, smišljaju prevare, služe se lažima, kuju planove, prave spletke a ne vide da samouvjereni i zadovoljni zbog tuđe propasti sigurnim korakom koračaju u sopstvenu. Smijeh ne osjećaju likovi na sceni nego gledaoci u publici koji jedini vide kako lukavi plan propada prije nego je i krenuo u realizaciju. I kako će superiorni spletkaroš biti kažnjen. Kako će izgubiti samopouzdanje i viđećemo ga preplašenog. I nasmijati mu se. Naš smijeh će mu biti kazna. Ali nećemo se smijati njemu, liku, bilo da je to Harpagon ili Orgon, Kir Janja ili sreski kapetan Jerotije ili pak naš Miloš Vladisavljević, već njegovom osujećenom lukavstvu. Onom istom sa kojim se mi susrećemo. Spletkama koje trpimo ili pak sprovodimo. Smijehom ćemo kazniti lukavstvo ovoga svijeta. Dobićemo trenutak intimnog razračunavanja sa svijetom u kome ćemo pobijediti. I makar na trenutak likovati da pravda postoji i da prestupnici dobijaju ono što su zaslužili. Na trenutak ćemo popraviti svijet po mjerilima pisca, glumca, reditelja, gledaoca, po mjerilima pozorišta. A to smo mi. Mi postajemo komedija. Najsloženiji i najzahtijevniji od svih žanrova. I tražimo sebe i svoj put do nje danas. U “Noćnoj straži” Fedora Šilija nalazimo ljude kod kojih rad nije ono što omogućava život. Spletkarenje, manipulacije, varanje, prećutkivanje istine, kvaliteti su koji obezbijeđuju egzistenciju. Ko ne vlada ovim vještinama biva prognan na margine ovog čudnog svijeta u kome caruju sumnjive markize, propali i posrnuli plemići, kolekcionari lažnih slika, zagonetni pjesnici. Svijet koji je postao falsifikat. Nalazimo generaciju čija je religija komfor i udobnost. naviknutu da živi od tuđih para, dobijenih brakovima, nasledstvom, obmanom i nikada ne pomislivši da to neće vječno trajati. Komad “Noćna straža” počinje od pitanja: šta se dešava kada para nestane?
Boris Liješević