Večeras počinje Konferencija CZKD o sekularizmu izvođenjem predstave PEDESET UDARACA

07. јун 2013

Centar za kulturnu dekontaminaciju i Fridrih Ebert Štiftung fondacija pokreću Prvu konferenciju pod nazivom “Poslednji ručak: izazovi sekularizmu u Srbiji i regionu”, seriju susreta, dijaloga i performansa, na kojima će stručnjaci i umetnici, teolozi i laici, vernici i ateisti preispitivati temelje sekularne države i mogućnost dijaloga i saradnje različitih religijskih, nacionalnih, rasnih, rodnih i drugih pogleda na život i društvo.
Sve počinje večeras, 7. juna 2013, u Ateljeu 212, u 20.30 časova, kada će se za učesnike Konferencije na sceni “Petar Kralj” izvesti predstava “Pedeset udaraca”, Tamare Baračkov u režiji Ane Grigorović.
U predstavi igraju: Marko Janketić, Milan Marić, Tanja Petrović, Dejan Dedić i Jakov Jevtović
“Posle zločina povezanih sa Srpskom pravoslavnom crkvom sam se zapitala toliko, da sam imala potrebu da svoje pitanje postavim i drugima, da prodiskutujem o njemu. Odatle ova predstava. Iz nemogućnosti osude u sredini nemoćnoj da preduzme nešto iz straha i dogmi koje ne razume. Iz potrebe za verom, jer samo prava vera nas oslobađa od straha i dopušta nam da menjamo društvo kojem su promene neophodne.” (Ana Grigorović)

Centar za kulturnu dekontaminaciju i Fridrih Ebert Štiftung fondacija pokreću Prvu konferenciju pod nazivom “Poslednji ručak: izazovi sekularizmu u Srbiji i regionu”, seriju susreta, dijaloga i performansa, na kojima će stručnjaci i umetnici, teolozi i laici, vernici i ateisti preispitivati temelje sekularne države i mogućnost dijaloga i saradnje različitih religijskih, nacionalnih, rasnih, rodnih i drugih pogleda na život i društvo.
Sve počinje večeras, 7. juna 2013, u Ateljeu 212, u 20.30 časova, kada će se za učesnike Konferencije na sceni “Petar Kralj” izvesti predstava “Pedeset udaraca”, Tamare Baračkov u režiji Ane Grigorović.
U predstavi igraju: Marko Janketić, Milan Marić, Tanja Petrović, Dejan Dedić i Jakov Jevtović
“Posle zločina povezanih sa Srpskom pravoslavnom crkvom sam se zapitala toliko, da sam imala potrebu da svoje pitanje postavim i drugima, da prodiskutujem o njemu. Odatle ova predstava. Iz nemogućnosti osude u sredini nemoćnoj da preduzme nešto iz straha i dogmi koje ne razume. Iz potrebe za verom, jer samo prava vera nas oslobađa od straha i dopušta nam da menjamo društvo kojem su promene neophodne.” (Ana Grigorović)