ATELJE 212 OBELEŽAVA PRVI PUT SVOJ DAN POZORIŠTA

06. novembar 2010

Pozorište Atelje 212 će 12. novembra 2010. godine prvi put u svojoj istoriji obeležiti DAN POZORIŠTA dodelom nagrada za umetničke i radne rezultate i jubilarnih priznanja.
Tog dana, 12. novembra 1956. godine, Atelje 212 je započeo svoj život premijernim koncertnim izvođenjem Geteovog “Fausta” u režiji Mire Trailović, u kome su igrali Marija Crnobori, Mata Milošević, Viktor Starčić i Ljubiša Jovanović, u maloj sali stare zgrade “Borbe” u kojoj je bilo samo 212 stolica u gledalištu.
Pojava Ateljea 212 značila je prekretnicu u pozorišnom životu ne samo Beograda, već i ovog dela Evrope. Reditelj Radoš Novaković, prvi upravnik Ateljea, inicirao je osnivanje novog pozorišta preko lista NIN. Grupa beogradskih intelektualaca glumaca, reditelja, pisaca i muzičara (Mihiz, Steva Majstorović i drugi) objavili su u ovom listu svojevrsni manifest u kome su objasnili zašto treba osnovati Atelje kao pozorište u kome bi se igrala nova avangardna drama, od velikog uticaja u Evropi u to vreme. Osim toga, želeli su da osnuju pozorište koje će se i organizaciono razlikovati od postojećih, koje pre svega neće biti institucija. U manifestu su napisali da se pozorištem nikada neće baviti činovnički, da im ono neće biti uhleblje, već poziv.
U traganju za pogodnim prostorom u kome bi realizovali svoju ideju otkrili su čitaonicu novinske kuće „Borba“, a Dragoslav Mihajlović Mihiz nazvao je novo pozorište Atelje 212. Publika je tog 12. novembra 1956. aplaudirala, a javnost je bila blagonaklona prema ovom neobičnom pozorištu s neobično izvođenim predstavama.
Tokom 54 godine koje su usledile, Atelje 212 je kroz svoje predstave, pisce i reditelje, a naročito kroz svoje velike glumce, izraslo u jedno od najznačajnijih pozorišta sa ovih prostora.
Svoj prvi DAN POZORIŠTA Atelje 212 će obeležiti svečanom dodelom godišnjih nagrada u petak, 12. novembra 2010. godine, u gornjem foajeu posle predstave “Svici”, u 22h. Nagrade će dobiti najbolji glumac i najbolja glumica protekle sezone, kao i spoljni saradnici, radnici iz tehnike i ostalih sektora pozorišta.

Pozorište Atelje 212 će 12. novembra 2010. godine prvi put u svojoj istoriji obeležiti DAN POZORIŠTA dodelom nagrada za umetničke i radne rezultate i jubilarnih priznanja.
Tog dana, 12. novembra 1956. godine, Atelje 212 je započeo svoj život premijernim koncertnim izvođenjem Geteovog “Fausta” u režiji Mire Trailović, u kome su igrali Marija Crnobori, Mata Milošević, Viktor Starčić i Ljubiša Jovanović, u maloj sali stare zgrade “Borbe” u kojoj je bilo samo 212 stolica u gledalištu.
Pojava Ateljea 212 značila je prekretnicu u pozorišnom životu ne samo Beograda, već i ovog dela Evrope. Reditelj Radoš Novaković, prvi upravnik Ateljea, inicirao je osnivanje novog pozorišta preko lista NIN. Grupa beogradskih intelektualaca glumaca, reditelja, pisaca i muzičara (Mihiz, Steva Majstorović i drugi) objavili su u ovom listu svojevrsni manifest u kome su objasnili zašto treba osnovati Atelje kao pozorište u kome bi se igrala nova avangardna drama, od velikog uticaja u Evropi u to vreme. Osim toga, želeli su da osnuju pozorište koje će se i organizaciono razlikovati od postojećih, koje pre svega neće biti institucija. U manifestu su napisali da se pozorištem nikada neće baviti činovnički, da im ono neće biti uhleblje, već poziv.
U traganju za pogodnim prostorom u kome bi realizovali svoju ideju otkrili su čitaonicu novinske kuće „Borba“, a Dragoslav Mihajlović Mihiz nazvao je novo pozorište Atelje 212. Publika je tog 12. novembra 1956. aplaudirala, a javnost je bila blagonaklona prema ovom neobičnom pozorištu s neobično izvođenim predstavama.
Tokom 54 godine koje su usledile, Atelje 212 je kroz svoje predstave, pisce i reditelje, a naročito kroz svoje velike glumce, izraslo u jedno od najznačajnijih pozorišta sa ovih prostora.
Svoj prvi DAN POZORIŠTA Atelje 212 će obeležiti svečanom dodelom godišnjih nagrada u petak, 12. novembra 2010. godine, u gornjem foajeu posle predstave “Svici”, u 22h. Nagrade će dobiti najbolji glumac i najbolja glumica protekle sezone, kao i spoljni saradnici, radnici iz tehnike i ostalih sektora pozorišta.