DRAGOSLAV MIHAILOVIĆ POSLE 40 GODINA PONOVO U ATELJEU 212 !

21. novembar 2018

 

18.11.1978. godine postavljena je na Velikoj sceni Ateljea 212 drama „Protuve piju čaj“ Dragoslava Mihailovića.

24.11.2018. na istoj, velikoj, sada Sceni „Mira Trailović“ biće izvedena premijera predstave „Petrijin venac“ nastale po čuvenom Mihailovićevom romanu,  u dramatizaciji Mile Mašović – Nikolić i režiji Bobana Skerlića.

U glumačkoj ekipi „Petrijinog venca“  su Jovana Gavrilović, Milica Mihajlović, Marta Bjelica, Tihomir Stanić, Igor Đorđević, Ivan Marković, Isidora Minić, Branislav Zeremski, Vladislav Mihailović i Jelena Rakočević.

Scenograf  predstave je Goran Stojčetović, kostimografkinja Tatjana Radišić, kompozitor Mate Matišić, dramaturškinja Jelena Mijović, lektor Radovan Knežević.

„ Ljudi su se i nekada i sada delili na dobre i zle, bele i crne, golubove i jastrebove, proklete i blagoslovene, a ja bih radije podelio ljude na one koji su imali Petriju i one koji je nisu imali. Ali Mihailović je pisao svoj roman i za jedne i za druge. Jer niko nema dovoljno Petrije u sebi, i onom ko je imao pored sebe i za dugo Petriju, treba podsećanja, jer je zaboravlja i jer se zaboravlja, a i onom ko je nije imao ne može Petrija da ne probudi veliku čežnju za njom.“

(Vladeta Jerotić, Petrijin oreol)

 

18.11.1978. godine postavljena je na Velikoj sceni Ateljea 212 drama „Protuve piju čaj“ Dragoslava Mihailovića.

24.11.2018. na istoj, velikoj, sada Sceni „Mira Trailović“ biće izvedena premijera predstave „Petrijin venac“ nastale po čuvenom Mihailovićevom romanu,  u dramatizaciji Mile Mašović – Nikolić i režiji Bobana Skerlića.

U glumačkoj ekipi „Petrijinog venca“  su Jovana Gavrilović, Milica Mihajlović, Marta Bjelica, Tihomir Stanić, Igor Đorđević, Ivan Marković, Isidora Minić, Branislav Zeremski, Vladislav Mihailović i Jelena Rakočević.

Scenograf  predstave je Goran Stojčetović, kostimografkinja Tatjana Radišić, kompozitor Mate Matišić, dramaturškinja Jelena Mijović, lektor Radovan Knežević.

„ Ljudi su se i nekada i sada delili na dobre i zle, bele i crne, golubove i jastrebove, proklete i blagoslovene, a ja bih radije podelio ljude na one koji su imali Petriju i one koji je nisu imali. Ali Mihailović je pisao svoj roman i za jedne i za druge. Jer niko nema dovoljno Petrije u sebi, i onom ko je imao pored sebe i za dugo Petriju, treba podsećanja, jer je zaboravlja i jer se zaboravlja, a i onom ko je nije imao ne može Petrija da ne probudi veliku čežnju za njom.“

(Vladeta Jerotić, Petrijin oreol)