Na današnji dan, 21. jul

21. jul 2020

 

Sedamdeset sedam godina od smrti glumice Žanke Stokić

Živana Stokić – Žanka (Veliko Gradište24. januar 1887 — Beograd21. jul 1947) je bila srpska glumica, poznata po tumačenju likova iz dela Branislava Nušića.

Već premijernim pojavljivanjem u ulozi Tereze u predstavi „Bračne noći“ 1902. godine osvojila je publiku

Prekretnica u njenoj karijeri se desila u avgustu 1911. godine, kada je gostovala u Beogradu. Tu ju je zapazio upravnik Milan Grol. Samo mesec dana kasnije primljena je za privremenog člana Narodnog pozorišta, a ubrzo postaje i njegov stalni član.

Njene zapaženije uloge su Toaneta u „Uobraženom bolesniku“, Dorina u „Tartifu“, Nera u „Podvali“, Stana u „Stanoju Glavašu“, a posebno one u Nušićevim delima – Sarka u „Ožalošćenoj porodici“, Juliška u „Putu oko sveta“, gospađa Spasić u „Uježu“, Mica u „Vlasti“ i Živka u „Gospođi ministarki“.

Poznato je i da je Branislav Nušić pišući „Gospođu ministarku“, mislio baš na ovu glumicu. Sama predstava je doživela izuzetan uspeh: do 1941. godine izvedena je više od dve stotina puta, a gostovala je na scenama BečaPragaBudimpešteSofijeVaršaveKrakova i Vilnjusa.

Branislav Nušić je napisao povodom stotog izvođenja predstave „Gospođe ministarke“: „Draga Žanka, Vi i ja danas imamo malu, intimnu svetkovinu. Mogu događaji menjati režime, mogu se krize zavitlavati i obarati kabinete; Vas se krize ne može dotaći, Vi ostajete ministarka, jedina ministarka, uvek ministarka“.

Od 2003. godine u Beogradu se dodeljuje nagrada s njenim imenom „Velika Žanka

 

Trideset pet godina od smrti glumca Zorana Radmilovića

Velikan jugoslovenskog i srpskog glumišta Zoran Radmilović preminuo je 21. jula 1985, pre tačno 35. godina, a iza sebe je ostavio neizbrisiv glumački trag.

Rođen je u Zaječaru 11. maja 1933. godine. Pravni fakultet u Beogradu upisao je na očev predlog, da bi potom studirao i na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu.

Svoje glumačke sposobnosti oprobao je u KUD „Ivo Lola Ribar“, nakon čega je upisao i postupno apsolvirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, te započeo karijeru u Beogradskom dramskom pozorištu (1962—1968), u kome najpre nastupa u manje značajnim predstavama.

Godine 1964, Ljuba Tadić odustaje, a Radmilović preuzima glavnu ulogu u „Kralju Ibiju“, na sceni Ateljea 212. Predstava je veliki uspeh ostvarila i na našim prostorima, ali i na gostovanjima u Parizu, Moskvi, Njujorku, Veneciji.

Svakako najpoznatija uloga, po kojoj je Zoran dobio titulu „kralja humora i improvizacije“ bila je u pozorišnoj predstavi „Radovan Treći“.

Na filmu je debitovao 1962. godine kroz ostvarenje „Čudna devojka“, Jovana Živanovića, posle čega je odigrao oko dvadeset uloga. Glavne je ostvario u filmovima „Glineni golub“ (1966), „Ram za sliku moje drage“ (1968), „Pogled u noć“ (1968), „Paviljon 6“ (1978), „Srećna porodica“ (1980).

Među filmskim ulogama kao najznačajnije se izdvajaju uloga „Bilija Pitona“ u filmu „Maratonci trče počasni krug“ i uloga „majstora Živote Govedarevića“ u filmu „Šesta brzina“.

Zoran Radmilović je dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda i „Dobričin prsten“.

U njegovu čast od 1988. godine dodeljuje se Nagrada Zoran Radmilović u okviru Sterijinog pozorja u Novom Sadu, a od 1991. godine i nagrada “ Zoranov brk ” na manifestaciji „ Dani Zorana Radmilovića “ u Zaječaru.

 

Dvadeset sedam godina od smrti glumca Branka Vujovića Bardolfa

 

Branko Vujović (Novi Sad, 30. decembar 1932 — Beograd, 21. jul 1993) bio je jugoslovenski i srpski pozorišni, televizijski i filmski glumac. Dugogodišnji glumac Ateljea 212.

Najpoznatiji je po ulogama u filmovima Čudo u Šarganu, Dnevnik uvreda 1993 i filmu Sarajevski atentat i ulogama u predstavama Otac, Veliko i Malo, Maratonci trče počasni krug,Jov, Faust, Siroti mali hrčki, Cincari ili korešpodencija, Čudo u Šarganu.

 

Sedamdeset sedam godina od smrti glumice Žanke Stokić

Živana Stokić – Žanka (Veliko Gradište24. januar 1887 — Beograd21. jul 1947) je bila srpska glumica, poznata po tumačenju likova iz dela Branislava Nušića.

Već premijernim pojavljivanjem u ulozi Tereze u predstavi „Bračne noći“ 1902. godine osvojila je publiku

Prekretnica u njenoj karijeri se desila u avgustu 1911. godine, kada je gostovala u Beogradu. Tu ju je zapazio upravnik Milan Grol. Samo mesec dana kasnije primljena je za privremenog člana Narodnog pozorišta, a ubrzo postaje i njegov stalni član.

Njene zapaženije uloge su Toaneta u „Uobraženom bolesniku“, Dorina u „Tartifu“, Nera u „Podvali“, Stana u „Stanoju Glavašu“, a posebno one u Nušićevim delima – Sarka u „Ožalošćenoj porodici“, Juliška u „Putu oko sveta“, gospađa Spasić u „Uježu“, Mica u „Vlasti“ i Živka u „Gospođi ministarki“.

Poznato je i da je Branislav Nušić pišući „Gospođu ministarku“, mislio baš na ovu glumicu. Sama predstava je doživela izuzetan uspeh: do 1941. godine izvedena je više od dve stotina puta, a gostovala je na scenama BečaPragaBudimpešteSofijeVaršaveKrakova i Vilnjusa.

Branislav Nušić je napisao povodom stotog izvođenja predstave „Gospođe ministarke“: „Draga Žanka, Vi i ja danas imamo malu, intimnu svetkovinu. Mogu događaji menjati režime, mogu se krize zavitlavati i obarati kabinete; Vas se krize ne može dotaći, Vi ostajete ministarka, jedina ministarka, uvek ministarka“.

Od 2003. godine u Beogradu se dodeljuje nagrada s njenim imenom „Velika Žanka

 

Trideset pet godina od smrti glumca Zorana Radmilovića

Velikan jugoslovenskog i srpskog glumišta Zoran Radmilović preminuo je 21. jula 1985, pre tačno 35. godina, a iza sebe je ostavio neizbrisiv glumački trag.

Rođen je u Zaječaru 11. maja 1933. godine. Pravni fakultet u Beogradu upisao je na očev predlog, da bi potom studirao i na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu.

Svoje glumačke sposobnosti oprobao je u KUD „Ivo Lola Ribar“, nakon čega je upisao i postupno apsolvirao glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju, te započeo karijeru u Beogradskom dramskom pozorištu (1962—1968), u kome najpre nastupa u manje značajnim predstavama.

Godine 1964, Ljuba Tadić odustaje, a Radmilović preuzima glavnu ulogu u „Kralju Ibiju“, na sceni Ateljea 212. Predstava je veliki uspeh ostvarila i na našim prostorima, ali i na gostovanjima u Parizu, Moskvi, Njujorku, Veneciji.

Svakako najpoznatija uloga, po kojoj je Zoran dobio titulu „kralja humora i improvizacije“ bila je u pozorišnoj predstavi „Radovan Treći“.

Na filmu je debitovao 1962. godine kroz ostvarenje „Čudna devojka“, Jovana Živanovića, posle čega je odigrao oko dvadeset uloga. Glavne je ostvario u filmovima „Glineni golub“ (1966), „Ram za sliku moje drage“ (1968), „Pogled u noć“ (1968), „Paviljon 6“ (1978), „Srećna porodica“ (1980).

Među filmskim ulogama kao najznačajnije se izdvajaju uloga „Bilija Pitona“ u filmu „Maratonci trče počasni krug“ i uloga „majstora Živote Govedarevića“ u filmu „Šesta brzina“.

Zoran Radmilović je dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda i „Dobričin prsten“.

U njegovu čast od 1988. godine dodeljuje se Nagrada Zoran Radmilović u okviru Sterijinog pozorja u Novom Sadu, a od 1991. godine i nagrada “ Zoranov brk ” na manifestaciji „ Dani Zorana Radmilovića “ u Zaječaru.

 

Dvadeset sedam godina od smrti glumca Branka Vujovića Bardolfa

 

Branko Vujović (Novi Sad, 30. decembar 1932 — Beograd, 21. jul 1993) bio je jugoslovenski i srpski pozorišni, televizijski i filmski glumac. Dugogodišnji glumac Ateljea 212.

Najpoznatiji je po ulogama u filmovima Čudo u Šarganu, Dnevnik uvreda 1993 i filmu Sarajevski atentat i ulogama u predstavama Otac, Veliko i Malo, Maratonci trče počasni krug,Jov, Faust, Siroti mali hrčki, Cincari ili korešpodencija, Čudo u Šarganu.