Na današnji dan pre 80 godina rođen je ZORAN RADMILOVIĆ

11. maj 2013

Velikan srpskog glumišta Zoran Radmilović rođen je pre 80 godina, 11. maja 1933.godine u Zaječaru. Radmilović je bio neprevaziđeni majstor improvizacije, koji je oduševljavao pozorišnu publiku, neretko stvarajući utisak, kako ga često opisuju, da je sam – čitavo pozorište.
Glumačku karijeru započeo je kao student 1960. godine, u Beogradskom dramskom pozorištu, a 1964. prešao je u Atelje 212. Omiljen za života, upamćen je po nizu briljantnih uloga poput Kralja Ibija, Radovana III, Trigorina u „Galebu“, Laze Kostića u „Santa Maria della Salute“. Igrao je u mnogobrojnim filmovima i TV serijama. Na filmu je debitovao 1962. godine. Pre nego što je upisao glumu, studirao je, po očevoj želji, pravo u Beogradu, a bio je student i na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu. Kao glumac amater nastupao je u studentskom KUD „Ivo Lola Ribar“, što ga je opredelilo u budućem pozivu, apsolvirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. U naslovnu ulogu u „Kralju Ibiju“ na sceni Ateljea 212 „uskočio“ je 1964. godine, pošto je odustao Ljuba Tadić, i ona se ispostavila kao trijumf njegove glumačke improvizacije. Na to se potom nadovezala uloga u „Radovanu Trećem“. Uopšte, bio je glumac sposoban za najrazličitije zahteve te profesije, neverovatnih raspona. Od „zabave za masu“ poput baš „Radovana Trećeg“ do izuzetno istančanih i zahtevnih glumačkih pozicija, za publiku sa probranim ukusom. Nagradom Grada Beograda (Oktobarskom) nagrađen je za ulogu Molijera. Njegovi bliski godinama docnije sećali su se da je diplomu, odnosnu povelju o nagradi, zaboravio obližnjoj u Srpskoj kafani, pa ju je pronašao šef sale i odneo u Atelje 212. Povelja je potom završila u njegovom stanu, u kuhinji, obešena unatraške. Pred smrt primio je, u bolničkoj postelji, Sedmojulsku nagradu SR Srbije. Preminuo je u Beogradu dvadesetak dana potom, 21.jula 1985 godine.

U e-novinama objavljena je priča i analiza predstave Kralj Ibi Sandre Dančetović, kao svojevrsni hommage Zoranu Radmiloviću.

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/47358-Moj-narod-balkon-aklamira.html

Velikan srpskog glumišta Zoran Radmilović rođen je pre 80 godina, 11. maja 1933.godine u Zaječaru. Radmilović je bio neprevaziđeni majstor improvizacije, koji je oduševljavao pozorišnu publiku, neretko stvarajući utisak, kako ga često opisuju, da je sam – čitavo pozorište.
Glumačku karijeru započeo je kao student 1960. godine, u Beogradskom dramskom pozorištu, a 1964. prešao je u Atelje 212. Omiljen za života, upamćen je po nizu briljantnih uloga poput Kralja Ibija, Radovana III, Trigorina u „Galebu“, Laze Kostića u „Santa Maria della Salute“. Igrao je u mnogobrojnim filmovima i TV serijama. Na filmu je debitovao 1962. godine. Pre nego što je upisao glumu, studirao je, po očevoj želji, pravo u Beogradu, a bio je student i na Arhitektonskom i Filološkom fakultetu. Kao glumac amater nastupao je u studentskom KUD „Ivo Lola Ribar“, što ga je opredelilo u budućem pozivu, apsolvirao je glumu na Akademiji za pozorište, film, radio i televiziju. U naslovnu ulogu u „Kralju Ibiju“ na sceni Ateljea 212 „uskočio“ je 1964. godine, pošto je odustao Ljuba Tadić, i ona se ispostavila kao trijumf njegove glumačke improvizacije. Na to se potom nadovezala uloga u „Radovanu Trećem“. Uopšte, bio je glumac sposoban za najrazličitije zahteve te profesije, neverovatnih raspona. Od „zabave za masu“ poput baš „Radovana Trećeg“ do izuzetno istančanih i zahtevnih glumačkih pozicija, za publiku sa probranim ukusom. Nagradom Grada Beograda (Oktobarskom) nagrađen je za ulogu Molijera. Njegovi bliski godinama docnije sećali su se da je diplomu, odnosnu povelju o nagradi, zaboravio obližnjoj u Srpskoj kafani, pa ju je pronašao šef sale i odneo u Atelje 212. Povelja je potom završila u njegovom stanu, u kuhinji, obešena unatraške. Pred smrt primio je, u bolničkoj postelji, Sedmojulsku nagradu SR Srbije. Preminuo je u Beogradu dvadesetak dana potom, 21.jula 1985 godine.

U e-novinama objavljena je priča i analiza predstave Kralj Ibi Sandre Dančetović, kao svojevrsni hommage Zoranu Radmiloviću.

http://www.e-novine.com/kultura/kultura-tema/47358-Moj-narod-balkon-aklamira.html