Na današnji dan umro Bora Todorović!

07. jul 2020

 

Prošlo je šest godina kako je Srbija ostala bez jednog od nesumnjivo najvećih bardova srpskog glumišta, velikog Bore Todorovića!

Bez obzira da li ga pamtite kao Pika, Đenku ili Jakovljevića, Bora Todorović je sigurno glumac koji je obležio vaše detinjstvo i mladost, a njegove replike se i dalje sa istim žarom citiraju. Tokom karijere duge skoro šest decenija, igrao je u više od stotinu filmova, tv serija i pozorišnih predstava.

Borivoje Bora Todorović rođen je u učiteljskoj porodici, 5. novembra 1929. godine. Posle gubitka oca, porodica Todorović se preselila u Aranđelovac, gde simpatični Bora dobija doživotni nadimak – Čvoka. Pred rat se ponovo sele u Beograd, gde tokom okupacije radi kao nosač na Železničkoj stanici i trguje na crnoj berzi, kako bi izdržavao porodicu. Posle rata počinje studije mašinstva, ali ubrzo odustaje i odlučuje da studira glumu u klasi kod profesora Joze Laurenčića. Njegov prvi pozorišni angažman bio je u Beogradskom dramskom pozorištu, ali ubrzo odlazi sa sestrom Mirom Stupicom i njenim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom u Zagreb gde je četiri godine radio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (1957-1961.).

Kada se vratio u Beograd igrao je u Ateljeu 212 do 1983. godine, u kome se i najduže zadržao igrajući u predstavama “ Arsenik i stare čipke „, “ Sprovod „, “ Krmeći kas „, “ Razvojni put Bore Šnajdera „, “ Kape dole „, “ Druga vrata levo“, “ Mrak i šuma gusta „, “ Pseće srce“, „Radovan III „, “ Maratonci trče počasni krug „, “ Čudo u Šarganu „, “ Audijencija Vernisaž „, “ Veština“, “ Povratak “ (koju će, u drugoj ulozi, kasnije igrati i u Zvezdara teatru).

Dobitnik brojnih priznanja i nagrada – osvojio je Sterijinu nagradu za ulogu u predstavi “ Maratonci trče počasni krug ”, nagradu Ćuran za uloge u predstavama “Maratonci trče počasni krug”, “Mrešćenje šarana”, “Pseće srce”, “Lari Tompson-tragedija jedne mladosti”, nagradu “Zoranov brk” za ulogu u predstavi “Povratak”, nagradu Pavle Vuisić za životno delo, Gran pri za ulogu u “Profesionalcu” u Kanu.

U jednom od poslednjih intervjua koji je dao, rekao je: Živeo sam i živim jedan lep i pun život, uspešan na sceni, a i privatno „.

 

Prošlo je šest godina kako je Srbija ostala bez jednog od nesumnjivo najvećih bardova srpskog glumišta, velikog Bore Todorovića!

Bez obzira da li ga pamtite kao Pika, Đenku ili Jakovljevića, Bora Todorović je sigurno glumac koji je obležio vaše detinjstvo i mladost, a njegove replike se i dalje sa istim žarom citiraju. Tokom karijere duge skoro šest decenija, igrao je u više od stotinu filmova, tv serija i pozorišnih predstava.

Borivoje Bora Todorović rođen je u učiteljskoj porodici, 5. novembra 1929. godine. Posle gubitka oca, porodica Todorović se preselila u Aranđelovac, gde simpatični Bora dobija doživotni nadimak – Čvoka. Pred rat se ponovo sele u Beograd, gde tokom okupacije radi kao nosač na Železničkoj stanici i trguje na crnoj berzi, kako bi izdržavao porodicu. Posle rata počinje studije mašinstva, ali ubrzo odustaje i odlučuje da studira glumu u klasi kod profesora Joze Laurenčića. Njegov prvi pozorišni angažman bio je u Beogradskom dramskom pozorištu, ali ubrzo odlazi sa sestrom Mirom Stupicom i njenim tadašnjim suprugom Bojanom Stupicom u Zagreb gde je četiri godine radio na sceni Hrvatskog narodnog kazališta (1957-1961.).

Kada se vratio u Beograd igrao je u Ateljeu 212 do 1983. godine, u kome se i najduže zadržao igrajući u predstavama “ Arsenik i stare čipke „, “ Sprovod „, “ Krmeći kas „, “ Razvojni put Bore Šnajdera „, “ Kape dole „, “ Druga vrata levo“, “ Mrak i šuma gusta „, “ Pseće srce“, „Radovan III „, “ Maratonci trče počasni krug „, “ Čudo u Šarganu „, “ Audijencija Vernisaž „, “ Veština“, “ Povratak “ (koju će, u drugoj ulozi, kasnije igrati i u Zvezdara teatru).

Dobitnik brojnih priznanja i nagrada – osvojio je Sterijinu nagradu za ulogu u predstavi “ Maratonci trče počasni krug ”, nagradu Ćuran za uloge u predstavama “Maratonci trče počasni krug”, “Mrešćenje šarana”, “Pseće srce”, “Lari Tompson-tragedija jedne mladosti”, nagradu “Zoranov brk” za ulogu u predstavi “Povratak”, nagradu Pavle Vuisić za životno delo, Gran pri za ulogu u “Profesionalcu” u Kanu.

U jednom od poslednjih intervjua koji je dao, rekao je: Živeo sam i živim jedan lep i pun život, uspešan na sceni, a i privatno „.