NA DANAŠNJI DAN…

22. januar 2020

 

Na današnji dan 22. januara 1924 godine rodila se Mira Trailović,  dugogodišnja upravnica Pozorišta Atelje 212.

Donkihotovski borac, gvozdena dama, tigrica sa baršunastim kandžama, pozorišna lavica, diplomata, poslovna , odlučna, preduzimljiva, dovitljiva, vešta, ljubazna, perfekcionista, „ velika mama “, svetska žena, žena sa maskom, najposlovnija žena jugoslovenskih pozorišta, fenomen ! samo su neki od epiteta koji su se vezivali za ime Mire Trailović.

Francuski kritičar nazvao ju je „ buldožer u vizonu “ metaforu koju je ona objasnila kao njenu težnju ka luksuzu građanskog porekla, s jedne strane, a s druge – ogromnu energiju, ravnu buldožeru sa balkanskih njiva.

U doživljaju Ljubomira Simovića ona je „ eruptivna kao vulkan “.

U svom duhu, Borislav Mihajlović Mihiz daje ovaj sažeti opis : „ Ona ima autentični šarm svetske dame, radni kapacitet jednog amalina, komunikacionu frekvenciju moćne radio – stanice, informisanost jedne enciklopedije i prirodnu upornost jednog kompresora . Govori sve važne evropske jezike, čak i one koje ne zna. Ima kockarski smisao za rizik, veoma diskretno korigovan domaćičkom opreznošću “ .

Ežen Jonesko, na pitanje šta je video u Beogradu u koji je, 1971, došao kao gost Ateljea 212 : „ Miru Trailović . Zar to nije sasvim dovoljno “.

Karijeru je počela kao spiker Radio Beograda, reditelj i urednik u dramskoj sekciji, u međuvremenu postala student Muzičke akademije i Visoke filmske škole, kao i predavač radio-režije na Pozorišnoj akademiji. Rediteljka, dugogodišnja upravnica i jedan od osnivača Ateljea 212 (1956), Bitefa (1967) i Bitef teatra (1989) bila je i umetnički direktor Međunarodnog pozorišnog festivala u Nansiju i dobitnica francuskog ordena Legija časti.

Sve je to u svojoj kreativnoj i intelektualnoj radoznalosti bila Mira Trailović, pa je sasvim jasna i njena izjava da je tek dolaskom u Atelje 212 završila lutanja po svojoj ličnosti.

Danas velika scena Pozorišta Atelje 212  ponosno nosi njeno ime  “ Mira Trailović “ .

 

 

 

 

Na današnji dan 22. januara 1924 godine rodila se Mira Trailović,  dugogodišnja upravnica Pozorišta Atelje 212.

Donkihotovski borac, gvozdena dama, tigrica sa baršunastim kandžama, pozorišna lavica, diplomata, poslovna , odlučna, preduzimljiva, dovitljiva, vešta, ljubazna, perfekcionista, „ velika mama “, svetska žena, žena sa maskom, najposlovnija žena jugoslovenskih pozorišta, fenomen ! samo su neki od epiteta koji su se vezivali za ime Mire Trailović.

Francuski kritičar nazvao ju je „ buldožer u vizonu “ metaforu koju je ona objasnila kao njenu težnju ka luksuzu građanskog porekla, s jedne strane, a s druge – ogromnu energiju, ravnu buldožeru sa balkanskih njiva.

U doživljaju Ljubomira Simovića ona je „ eruptivna kao vulkan “.

U svom duhu, Borislav Mihajlović Mihiz daje ovaj sažeti opis : „ Ona ima autentični šarm svetske dame, radni kapacitet jednog amalina, komunikacionu frekvenciju moćne radio – stanice, informisanost jedne enciklopedije i prirodnu upornost jednog kompresora . Govori sve važne evropske jezike, čak i one koje ne zna. Ima kockarski smisao za rizik, veoma diskretno korigovan domaćičkom opreznošću “ .

Ežen Jonesko, na pitanje šta je video u Beogradu u koji je, 1971, došao kao gost Ateljea 212 : „ Miru Trailović . Zar to nije sasvim dovoljno “.

Karijeru je počela kao spiker Radio Beograda, reditelj i urednik u dramskoj sekciji, u međuvremenu postala student Muzičke akademije i Visoke filmske škole, kao i predavač radio-režije na Pozorišnoj akademiji. Rediteljka, dugogodišnja upravnica i jedan od osnivača Ateljea 212 (1956), Bitefa (1967) i Bitef teatra (1989) bila je i umetnički direktor Međunarodnog pozorišnog festivala u Nansiju i dobitnica francuskog ordena Legija časti.

Sve je to u svojoj kreativnoj i intelektualnoj radoznalosti bila Mira Trailović, pa je sasvim jasna i njena izjava da je tek dolaskom u Atelje 212 završila lutanja po svojoj ličnosti.

Danas velika scena Pozorišta Atelje 212  ponosno nosi njeno ime  “ Mira Trailović “ .