PETRIJIN VENAC NA FESTIVALU “ DANI ZORANA RADMILOVIĆA „

22. oktobar 2019

Pozorište Atelje 212 gostuje 22.oktobra sa predstavom „Petrijin venac “ –  Dragoslava Mihailovića, dramatizacija Mila Mašović Nikolić, u režiji Bobana Skerlića na festivalu ” Dani Zorana Radmilovića ” u Narodnom pozorištu Timočke krajine ” Zoran Radmilović”, Zaječar.

PODELA

PETRIJA mlada – MARTA BJELICA
PETRIJA gradska – JOVANA GAVRILOVIĆ
PETRIJA udovica – MILICA MIHAJLOVIĆ
DOBRIVOJE – IVAN MARKOVIĆ
LJUBIŠA –TIHOMIR STANIĆ
MISA – IGOR ĐORĐEVIĆ
VLAJINA ANA / MILANA / SESTRA – JELENA RAKOČEVIĆ
BELA / DOKTORKA / BOLNIČARKA – ISIDORA MINIĆ
FOTOGRAF / SREJA / KAMENČE – BRANISLAV ZEREMSKI
INŽINJER / DOKTOR / KURJAK – VLADISLAV MIHAILOVIĆ

 

„Ljudi su se i nekada i sada delili na dobre i zle, bele i crne, golubove i jastrebove, proklete i blagoslovene, a ja bih radije podelio ljude na one koji su imali Petriju i one koji je nisu imali. Ali Mihailović je pisao svoj roman i za jedne i za druge. Jer niko nema dovoljno Petrije u sebi, i onom ko je imao pored sebe i za dugo Petriju, treba podsećanja, jer je zaboravlja i jer se zaboravlja, a i onom ko je nije imao ne može Petrija da ne probudi veliku čežnju za njom“, pisao je svojevremeno Vladeta Jerotić o Petriji.

Pozorište Atelje 212 gostuje 22.oktobra sa predstavom „Petrijin venac “ –  Dragoslava Mihailovića, dramatizacija Mila Mašović Nikolić, u režiji Bobana Skerlića na festivalu ” Dani Zorana Radmilovića ” u Narodnom pozorištu Timočke krajine ” Zoran Radmilović”, Zaječar.

PODELA

PETRIJA mlada – MARTA BJELICA
PETRIJA gradska – JOVANA GAVRILOVIĆ
PETRIJA udovica – MILICA MIHAJLOVIĆ
DOBRIVOJE – IVAN MARKOVIĆ
LJUBIŠA –TIHOMIR STANIĆ
MISA – IGOR ĐORĐEVIĆ
VLAJINA ANA / MILANA / SESTRA – JELENA RAKOČEVIĆ
BELA / DOKTORKA / BOLNIČARKA – ISIDORA MINIĆ
FOTOGRAF / SREJA / KAMENČE – BRANISLAV ZEREMSKI
INŽINJER / DOKTOR / KURJAK – VLADISLAV MIHAILOVIĆ

 

„Ljudi su se i nekada i sada delili na dobre i zle, bele i crne, golubove i jastrebove, proklete i blagoslovene, a ja bih radije podelio ljude na one koji su imali Petriju i one koji je nisu imali. Ali Mihailović je pisao svoj roman i za jedne i za druge. Jer niko nema dovoljno Petrije u sebi, i onom ko je imao pored sebe i za dugo Petriju, treba podsećanja, jer je zaboravlja i jer se zaboravlja, a i onom ko je nije imao ne može Petrija da ne probudi veliku čežnju za njom“, pisao je svojevremeno Vladeta Jerotić o Petriji.