POZORIŠTE ATELJE 212 NA FESTIVALU U ŠAPCU

10. april 2019

Pozorište Atelje 212 učestvuje na Festivalu “ Pozorišno proleće“ sa predstavom “ Petrijin venac “ 09.04.2019. sa početkom u 20 časova

TRI LICA PETRIJE

Junakinja Mihailovićevog romana, Petrija Đorđević, zatočena je u pećini životnog iskustva, večno osuđena da gleda samo senke na zidu daleko od pravih stvari, koje su negde van njenih perceptivnih moći, baš kao što su Platonove ideje van čulnog domašaja. Petrija je paradigma palanačkog iskustva “ proklete ženske sudbine “ u patrijahalnom društvu srpske provincije, determinisana mitološkim i običajnim praznoverjem i narodskim hrišćanstvom koje počiva na strahu i kazni za grehe. Marginalizovana od rođenja već time što je žena, Petrija je lišena moći da utiče pozitivno na sopstvenu sudbinu, a njeno fizičko trajanje zapravo postaje njen lični pakao.

Sećanje kao takvo odraz je jedinog vida intelektualne zabave koji Petrija poznaje, a osim što izvire iz dokolice služi tome da se kroz sinhronicitet suoči sa samim sobom i pitanjima o ličnom grehu kao izvoru zla. Sećanje je Petrijin način da pobedi strah od zaborava, ali je podstaknuto i samoprekorom. Istovremeno, to je način da se pronađe veza između sveta živih i sveta mrtvih. Sve tri Petrije zarobljene su u miljeu kome pripadaju, i uslovljene su proživljavanjem sopstvenog života, što njihovu žrtvu uzdiže do nivoa rodne tragedije.

Mila Mašović – Nikolić

 

PODELA

PETRIJA mlada – MARTA BJELICA
PETRIJA gradska – JOVANA GAVRILOVIĆ
PETRIJA udovica – MILICA MIHAJLOVIĆ
DOBRIVOJE – IVAN MARKOVIĆ
LJUBIŠA –TIHOMIR STANIĆ
MISA – IGOR ĐORĐEVIĆ
VLAJINA ANA / MILANA / SESTRA – JELENA RAKOČEVIĆ
BELA / DOKTORKA / BOLNIČARKA – ISIDORA MINIĆ
FOTOGRAF / SREJA / KAMENČE – BRANISLAV ZEREMSKI
INŽINJER / DOKTOR / KURJAK – VLADISLAV MIHAILOVIĆ

 

Pozorište Atelje 212 učestvuje na Festivalu “ Pozorišno proleće“ sa predstavom “ Petrijin venac “ 09.04.2019. sa početkom u 20 časova

TRI LICA PETRIJE

Junakinja Mihailovićevog romana, Petrija Đorđević, zatočena je u pećini životnog iskustva, večno osuđena da gleda samo senke na zidu daleko od pravih stvari, koje su negde van njenih perceptivnih moći, baš kao što su Platonove ideje van čulnog domašaja. Petrija je paradigma palanačkog iskustva “ proklete ženske sudbine “ u patrijahalnom društvu srpske provincije, determinisana mitološkim i običajnim praznoverjem i narodskim hrišćanstvom koje počiva na strahu i kazni za grehe. Marginalizovana od rođenja već time što je žena, Petrija je lišena moći da utiče pozitivno na sopstvenu sudbinu, a njeno fizičko trajanje zapravo postaje njen lični pakao.

Sećanje kao takvo odraz je jedinog vida intelektualne zabave koji Petrija poznaje, a osim što izvire iz dokolice služi tome da se kroz sinhronicitet suoči sa samim sobom i pitanjima o ličnom grehu kao izvoru zla. Sećanje je Petrijin način da pobedi strah od zaborava, ali je podstaknuto i samoprekorom. Istovremeno, to je način da se pronađe veza između sveta živih i sveta mrtvih. Sve tri Petrije zarobljene su u miljeu kome pripadaju, i uslovljene su proživljavanjem sopstvenog života, što njihovu žrtvu uzdiže do nivoa rodne tragedije.

Mila Mašović – Nikolić

 

PODELA

PETRIJA mlada – MARTA BJELICA
PETRIJA gradska – JOVANA GAVRILOVIĆ
PETRIJA udovica – MILICA MIHAJLOVIĆ
DOBRIVOJE – IVAN MARKOVIĆ
LJUBIŠA –TIHOMIR STANIĆ
MISA – IGOR ĐORĐEVIĆ
VLAJINA ANA / MILANA / SESTRA – JELENA RAKOČEVIĆ
BELA / DOKTORKA / BOLNIČARKA – ISIDORA MINIĆ
FOTOGRAF / SREJA / KAMENČE – BRANISLAV ZEREMSKI
INŽINJER / DOKTOR / KURJAK – VLADISLAV MIHAILOVIĆ