)
Premijera predstave “ NOĆNA STRAŽA “ Fedora Šilija u režiji Borisa Liješevića biće izvedena sutra 29.03.2016. u 20.00 časova na Velikoj sceni “ Mira Trailović “ Pozorišta Ateljea 212.
U predstavi igraju :
MILOŠ VLADISAVLJEVIĆ, pater familias………………………… NENAD ĆIRIĆ
MARIJA VLADISAVLJEVIĆ, njegova ćerka……………………………..JELENA STUPLJANIN
NINA VLADISAVLJEVIĆ, njegova ćerka…………………………………JELENA PETROVIĆ
PETAR VLADISAVLJEVIĆ, njegov sin…………………………………….UROŠ JAKOVLJEVIĆ
GROF ANDRENJI IŠTVAN, mađarski plemić…………………………….GORDAN KIČIĆ
ANDRENJI MAGDA, njegova tetka…………………………………………….GORICA POPOVIĆ
MARKIZA JELICA STRATIMIROVIĆ – D’AGOSTINO……………….JELENA ĐOKIĆ
MILENKO VIĆENTIJEVIĆ…………………………………………………BOJAN ŽIROVIĆ
SOFIJA PETROVIĆ………………………………………………………….TAMARA DRAGIČEVIĆ
TORVALD HJORVALDSON……………………………………………………STEFAN BUNDALOiše informacija
KOMEDIJA, TRAGEDIJA, DADA
Van svakog drugog do onog neposredno datog konteksta, „Noćna straža“ Fedora Šilija ne mora da boli. Smeštena u tridesete godine XX veka, u predratni Beograd, u višu klasu formiranu od propalih skorojevića, razmaženih potomaka, lažne aristokratije, nadmenog dadaističkog pesnika upitnog talenta sa bratskim vezama u vlasti, udavače nimfomanke sa brakom stečenom titulom, komunistkinje iz pomodarstva, apriornih poznavalaca i ljubitelja umetnosti i časnog Skandinavca naslednika robovlasnika, ova komedija na prvi pogled van je naših svakodnevnih života i društvenih problema. Svet dekadentnih i razvratnih članova porodice Vladisavljević i njihovih gostiju dovoljno je daleko od nas samih da možemo da mu se smejemo bez opasnosti da ćemo se u njemu prepoznati, i da će taj smeh postati kiseo i gorak. Sam pisac kao da je ove čudne likove skupljao redom iz Letećeg cirkusa Montija Pajtona, Hogara, Opasnih veza, Sterije, francuskih vodvilja… dao im logičko promišljanje ravno družini Alana Forda i smestio u vilu na Dedinju. Oni su šarmantni u svojoj beskrupuloznosti, lažu čim zinu, brčkaju se u licemerstvu, opušteno varaju i kradu, sa osmehom ponižavaju jedni druge, i glupi i neobrazovani i na prosjačkom štapu, ali i dalje uspešno gaze i svim sredstvima grabe do cilja. Ciljevi nisu uzvišeni, ali ko je rekao da moraju biti uzvišeni da bi opravdali sredstva. Jezik komada je duhovit i britak, katkad i bukvalan, radnja često vodviljska, ali i puna slepstik gegova, apsurdnih obrta i iznenađujućih situacija, karakteri , okićeni manama, dosledno ih i sa ponosom nose. Neki naopaki svet u Noćnoj straži. Uglađeni, simpatični i naglavačke postavljenih etičkih normi.
Možemo im se smejati bezbrižno, sa bezbedne udaljenosti.
Fedor Šili je napisao jednu neobičnu komediju koja je, možda, i samo jedan čin neke veće tragedije. Pod istim naslovom, sa svim mogućim asocijacijama na koje Noćna straža navodi.
dramaturškinja : Jelena Mijović
REČ REDITELJA
Komedija nije tek bilo koja predstava koja izaziva smijeh. Već komad koji počiva na preciznom mehanizmu u kome jedni drugima rade iza leđa, smišljaju prevare, služe se lažima, kuju planove, prave spletke a ne vide da samouvjereni i zadovoljni zbog tuđe propasti sigurnim korakom koračaju u sopstvenu. Smijeh ne osjećaju likovi na sceni nego gledaoci u publici koji jedini vide kako lukavi plan propada prije nego je i krenuo u realizaciju. I kako će superiorni spletkaroš biti kažnjen. Kako će izgubiti samopouzdanje i viđećemo ga preplašenog. I nasmijati mu se. Naš smijeh će mu biti kazna. Ali nećemo se smijati njemu, liku, bilo da je to Harpagon ili Orgon, Kir Janja ili sreski kapetan Jerotije ili pak naš Miloš Vladisavljević, već njegovom osujećenom lukavstvu. Onom istom sa kojim se mi susrećemo. Spletkama koje trpimo ili pak sprovodimo. Smijehom ćemo kazniti lukavstvo ovoga svijeta. Dobićemo trenutak intimnog razračunavanja sa svijetom u kome ćemo pobijediti. I makar na trenutak likovati da pravda postoji i da prestupnici dobijaju ono što su zaslužili. Na trenutak ćemo popraviti svijet po mjerilima pisca, glumca, reditelja, gledaoca, po mjerilima pozorišta. A to smo mi. Mi postajemo komedija. Najsloženiji i najzahtijevniji od svih žanrova. I tražimo sebe i svoj put do nje danas.
U “Noćnoj straži” Fedora Šilija nalazimo ljude kod kojih rad nije ono što omogućava život. Spletkarenje, manipulacije, varanje, prećutkivanje istine, kvaliteti su koji obezbijeđuju egzistenciju. Ko ne vlada ovim vještinama biva prognan na margine ovog čudnog svijeta u kome caruju sumnjive markize, propali i posrnuli plemići, kolekcionari lažnih slika, zagonetni pjesnici. Svijet koji je postao falsifikat. Nalazimo generaciju čija je religija komfor i udobnost. naviknutu da živi od tuđih para, dobijenih brakovima, nasledstvom, obmanom i nikada ne pomislivši da to neće vječno trajati. Komad “Noćna straža” počinje od pitanja: šta se dešava kada para nestane?
Boris Liješević
Premijera predstave “ NOĆNA STRAŽA “ Fedora Šilija u režiji Borisa Liješevića biće izvedena sutra 29.03.2016. u 20.00 časova na Velikoj sceni “ Mira Trailović “ Pozorišta Ateljea 212.
U predstavi igraju :
MILOŠ VLADISAVLJEVIĆ, pater familias………………………… NENAD ĆIRIĆ
MARIJA VLADISAVLJEVIĆ, njegova ćerka……………………………..JELENA STUPLJANIN
NINA VLADISAVLJEVIĆ, njegova ćerka…………………………………JELENA PETROVIĆ
PETAR VLADISAVLJEVIĆ, njegov sin…………………………………….UROŠ JAKOVLJEVIĆ
GROF ANDRENJI IŠTVAN, mađarski plemić…………………………….GORDAN KIČIĆ
ANDRENJI MAGDA, njegova tetka…………………………………………….GORICA POPOVIĆ
MARKIZA JELICA STRATIMIROVIĆ – D’AGOSTINO……………….JELENA ĐOKIĆ
MILENKO VIĆENTIJEVIĆ…………………………………………………BOJAN ŽIROVIĆ
SOFIJA PETROVIĆ………………………………………………………….TAMARA DRAGIČEVIĆ
TORVALD HJORVALDSON……………………………………………………STEFAN BUNDALOiše informacija
KOMEDIJA, TRAGEDIJA, DADA
Van svakog drugog do onog neposredno datog konteksta, „Noćna straža“ Fedora Šilija ne mora da boli. Smeštena u tridesete godine XX veka, u predratni Beograd, u višu klasu formiranu od propalih skorojevića, razmaženih potomaka, lažne aristokratije, nadmenog dadaističkog pesnika upitnog talenta sa bratskim vezama u vlasti, udavače nimfomanke sa brakom stečenom titulom, komunistkinje iz pomodarstva, apriornih poznavalaca i ljubitelja umetnosti i časnog Skandinavca naslednika robovlasnika, ova komedija na prvi pogled van je naših svakodnevnih života i društvenih problema. Svet dekadentnih i razvratnih članova porodice Vladisavljević i njihovih gostiju dovoljno je daleko od nas samih da možemo da mu se smejemo bez opasnosti da ćemo se u njemu prepoznati, i da će taj smeh postati kiseo i gorak. Sam pisac kao da je ove čudne likove skupljao redom iz Letećeg cirkusa Montija Pajtona, Hogara, Opasnih veza, Sterije, francuskih vodvilja… dao im logičko promišljanje ravno družini Alana Forda i smestio u vilu na Dedinju. Oni su šarmantni u svojoj beskrupuloznosti, lažu čim zinu, brčkaju se u licemerstvu, opušteno varaju i kradu, sa osmehom ponižavaju jedni druge, i glupi i neobrazovani i na prosjačkom štapu, ali i dalje uspešno gaze i svim sredstvima grabe do cilja. Ciljevi nisu uzvišeni, ali ko je rekao da moraju biti uzvišeni da bi opravdali sredstva. Jezik komada je duhovit i britak, katkad i bukvalan, radnja često vodviljska, ali i puna slepstik gegova, apsurdnih obrta i iznenađujućih situacija, karakteri , okićeni manama, dosledno ih i sa ponosom nose. Neki naopaki svet u Noćnoj straži. Uglađeni, simpatični i naglavačke postavljenih etičkih normi.
Možemo im se smejati bezbrižno, sa bezbedne udaljenosti.
Fedor Šili je napisao jednu neobičnu komediju koja je, možda, i samo jedan čin neke veće tragedije. Pod istim naslovom, sa svim mogućim asocijacijama na koje Noćna straža navodi.
dramaturškinja : Jelena Mijović
REČ REDITELJA
Komedija nije tek bilo koja predstava koja izaziva smijeh. Već komad koji počiva na preciznom mehanizmu u kome jedni drugima rade iza leđa, smišljaju prevare, služe se lažima, kuju planove, prave spletke a ne vide da samouvjereni i zadovoljni zbog tuđe propasti sigurnim korakom koračaju u sopstvenu. Smijeh ne osjećaju likovi na sceni nego gledaoci u publici koji jedini vide kako lukavi plan propada prije nego je i krenuo u realizaciju. I kako će superiorni spletkaroš biti kažnjen. Kako će izgubiti samopouzdanje i viđećemo ga preplašenog. I nasmijati mu se. Naš smijeh će mu biti kazna. Ali nećemo se smijati njemu, liku, bilo da je to Harpagon ili Orgon, Kir Janja ili sreski kapetan Jerotije ili pak naš Miloš Vladisavljević, već njegovom osujećenom lukavstvu. Onom istom sa kojim se mi susrećemo. Spletkama koje trpimo ili pak sprovodimo. Smijehom ćemo kazniti lukavstvo ovoga svijeta. Dobićemo trenutak intimnog razračunavanja sa svijetom u kome ćemo pobijediti. I makar na trenutak likovati da pravda postoji i da prestupnici dobijaju ono što su zaslužili. Na trenutak ćemo popraviti svijet po mjerilima pisca, glumca, reditelja, gledaoca, po mjerilima pozorišta. A to smo mi. Mi postajemo komedija. Najsloženiji i najzahtijevniji od svih žanrova. I tražimo sebe i svoj put do nje danas.
U “Noćnoj straži” Fedora Šilija nalazimo ljude kod kojih rad nije ono što omogućava život. Spletkarenje, manipulacije, varanje, prećutkivanje istine, kvaliteti su koji obezbijeđuju egzistenciju. Ko ne vlada ovim vještinama biva prognan na margine ovog čudnog svijeta u kome caruju sumnjive markize, propali i posrnuli plemići, kolekcionari lažnih slika, zagonetni pjesnici. Svijet koji je postao falsifikat. Nalazimo generaciju čija je religija komfor i udobnost. naviknutu da živi od tuđih para, dobijenih brakovima, nasledstvom, obmanom i nikada ne pomislivši da to neće vječno trajati. Komad “Noćna straža” počinje od pitanja: šta se dešava kada para nestane?
Boris Liješević