VIKEND AKCIJA – Svetski dan pozorišta u Ateljeu 212 – 27. marta 2011.

22. mart 2011

U subotu i nedelju (26. i 27. marta, od 10h do 13h) Atelje 212 će organizovati veliku VIKEND-AKCIJU povodom Svetskog dana pozorišta!
Očekuju Vas promocije naših predstava, popusti i mnogo poklona iznenađenja!

A uveče – premijera OTAC NA SLUŽBENOM PUTU, Abdulaha Sidrana u režiji Olivera Frljića!

Svetski dan pozorišta, koji se već 50 godina obeležava svakog 27. marta, ustanovio je 1961. godine Međunarodni pozorišni institut (ITI). Na taj dan pozorišta u svetu organizuju razne manifestacije, uz obavezno čitanje poruke koju, po pozivu ITI-ja, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda. Ove godine to je Jessica A. Kaahwa (Džesika Kauva) dramski pisac, glumica, reditelj i teatrolog iz Ugande.

Poruka Međunarodnog pozorišnog instituta
povodom 27. marta, Svetskog dana pozorišta

POZORIŠTE U SLUŽBI ČOVEČANSTVA
(Džesika A. Kauva /Jessica A. Kaahwa, Uganda)

Današnji skup je istinski odraz ogromnog pozorišnog potencijala da pokreće zajednice i premosti sve razlike.
Da li ste ikad pomislili da bi pozorište moglo da bude moćno oružje u borbi za mir i pomirenje? I dok nacije širom sveta troše ogromne sume novca na mirovne misije u područjima pod žestokim sukobima – pozorištu, kao jednoj od opcija za upravljanje i ublažavanje konflikata, posvećuje se veoma malo pažnje. Kako bi stanovnici majke Zemlje mogli uopšte i da uspostave svetski mir, kad se u tu svrhu koriste instrumenti koji dolaze od spolja i  izuzetno represivne snage?
Pozorište suptilno prožima ljudsku dušu, ophrvanu strahovima i sumnjama, tako što menja sliku o njoj samoj  – i otvara jedan svet raznih mogućnosti za pojedince, samim tim i za zajednicu. Ono može da dâ smisao dnevnim realnostima, ali istovremeno i predupredi nesigurnu budućnost. Pozorište može da se uključi u političke prilike nekog naroda na jednostavan način. Upravo zato što je sveobuhvatno, pozorište može da bude sredstvo za prevazilaženje prethodno ustanovljenih nesporazuma.
Pozorište je dokazan način zagovaranja i promovisanja ideja koje svi zajedno poštujemo, za koje smo spremni da se borimo,  kada se one zloupotrebljavaju.
Kako bismo sebi obezbedili mirnu budućnost, moramo počneti da koristimo mirna sredstva koja podrazumevaju razumevanje, uvažavanje i prepoznavanje napora koje svako ljudsko biće ulaže u mir. Pozorište je upravo taj univerzalni jezik pomoću kojega  možemo da pošaljemo poruke mira i pomirenja.
Aktivnim uključivanjem pojedinaca, pozorište može da privuče mnoge duše koje će srušiti utemeljene predrasude, i time ukaže pojedincu priliku za ponovno rađanje usled novootkrivenih znanja i novog poimanja realnosti. Da bi pozorišna umetnost napredovala, među ostalim oblicima umetnosti, moramo da načinimo odvažni korak napred, tako što ćemo je inkorporirati u svakodnevni život, baveći se kritičkim pitanjima konflikta i mira.
U sprovođenju društvenih promena i reformi zajednica, pozorište je već zastupljeno u područjima zahvaćenim ratom i među stanovništvom koje pogađaju hronično siromaštvo i bolesti. Sve je više priča sa srećnim krajem, u kojima je pozorište uspelo da mobiliše javnost da izgradi svest o potrebi pomaganja žrtvama koje pate od posleratnih trauma. Kulturne platforme poput Međunarodnog pozorišnog instituta, koje imaju za cilj da konsoliduju mir i prijateljstvo među ljudima, dobra su osnova za to.
Iz tih razloga, zaista je krajnje paradoksalno da se u vremenima kao što su naša, ne govori o moći koje ima pozorište i dopušta vladarima oružja i bacačima bombi da održavaju svetski mir. Kako bi sredstva otuđenja uopšte mogla da zamene sredstva mira i pomirenja?
Pozivam vas da na ovaj, Svetski dan pozorišta promislite o svemu i da pozorište, kao univerzalni način za dijalog, društvene promene i reforme, postavite u prvi plan. Pozorište je spontana, ljudska, jeftinija i daleko moćnija alternativa od ogromne količine novca koje troše Ujedinjene nacija za mirovne misije širom sveta.
Iako pozorište nije jedini put u borbi za mir, ono bi svakako trebalo da predstavlja efikasno sredstvo u mirovnim misijama.

Autorka poruke, Džesika Kauva nije samo doktor pozorišne umetnosti, uspešni dramski pisac, rediteljka, teoretičarka već i veoma cenjena i međunarodno priznata za svoj humanitarni rad. Stipendistkinja Fulbrajta, dobitnica je brojnih nagrada i stipen iz Ugande, dija koje joj omogućuju da nastavi  istraživanja i rad kojima – pozorištem i medijima – nastoji da  konstruktivno deluje u zonama konflikta i borbi za unapređenje zdravstva. Doktorirala je 2001, iz oblasti istorije pozorišta, teorije i kritike na Univerzitetu Merilend (Maryland) u Sjedinjenim Američkim Državama. Redovni je profesor na Odseku za muziku, ples i dramu na Univerzitetu Makerere u Ugandi. Napisala je više od petnaest drama za pozorište, televiziju i radio. Njen rediteljski opus uključuje, između ostalog, i Šekspirovog Kralja Lira i Majku Hrabrost i njenu decu Brehta. U okviru njenog humanitarnog rada, posebno bi trebalo izdvojiti otvaranje centra za siročad na njenoj farmi u Ugandi, gde provodi većinu slobodnog vremena, omogućujući deci bez roditelja da povrate osećanje pripadnosti i sigurnosti.
Govori engleski, francuski, svahili i većinu bantu jezika u Ugandi i okolnim zemljama.

U subotu i nedelju (26. i 27. marta, od 10h do 13h) Atelje 212 će organizovati veliku VIKEND-AKCIJU povodom Svetskog dana pozorišta!
Očekuju Vas promocije naših predstava, popusti i mnogo poklona iznenađenja!

A uveče – premijera OTAC NA SLUŽBENOM PUTU, Abdulaha Sidrana u režiji Olivera Frljića!

Svetski dan pozorišta, koji se već 50 godina obeležava svakog 27. marta, ustanovio je 1961. godine Međunarodni pozorišni institut (ITI). Na taj dan pozorišta u svetu organizuju razne manifestacije, uz obavezno čitanje poruke koju, po pozivu ITI-ja, uvek piše pozorišna ličnost svetskog ugleda. Ove godine to je Jessica A. Kaahwa (Džesika Kauva) dramski pisac, glumica, reditelj i teatrolog iz Ugande.

Poruka Međunarodnog pozorišnog instituta
povodom 27. marta, Svetskog dana pozorišta

POZORIŠTE U SLUŽBI ČOVEČANSTVA
(Džesika A. Kauva /Jessica A. Kaahwa, Uganda)

Današnji skup je istinski odraz ogromnog pozorišnog potencijala da pokreće zajednice i premosti sve razlike.
Da li ste ikad pomislili da bi pozorište moglo da bude moćno oružje u borbi za mir i pomirenje? I dok nacije širom sveta troše ogromne sume novca na mirovne misije u područjima pod žestokim sukobima – pozorištu, kao jednoj od opcija za upravljanje i ublažavanje konflikata, posvećuje se veoma malo pažnje. Kako bi stanovnici majke Zemlje mogli uopšte i da uspostave svetski mir, kad se u tu svrhu koriste instrumenti koji dolaze od spolja i  izuzetno represivne snage?
Pozorište suptilno prožima ljudsku dušu, ophrvanu strahovima i sumnjama, tako što menja sliku o njoj samoj  – i otvara jedan svet raznih mogućnosti za pojedince, samim tim i za zajednicu. Ono može da dâ smisao dnevnim realnostima, ali istovremeno i predupredi nesigurnu budućnost. Pozorište može da se uključi u političke prilike nekog naroda na jednostavan način. Upravo zato što je sveobuhvatno, pozorište može da bude sredstvo za prevazilaženje prethodno ustanovljenih nesporazuma.
Pozorište je dokazan način zagovaranja i promovisanja ideja koje svi zajedno poštujemo, za koje smo spremni da se borimo,  kada se one zloupotrebljavaju.
Kako bismo sebi obezbedili mirnu budućnost, moramo počneti da koristimo mirna sredstva koja podrazumevaju razumevanje, uvažavanje i prepoznavanje napora koje svako ljudsko biće ulaže u mir. Pozorište je upravo taj univerzalni jezik pomoću kojega  možemo da pošaljemo poruke mira i pomirenja.
Aktivnim uključivanjem pojedinaca, pozorište može da privuče mnoge duše koje će srušiti utemeljene predrasude, i time ukaže pojedincu priliku za ponovno rađanje usled novootkrivenih znanja i novog poimanja realnosti. Da bi pozorišna umetnost napredovala, među ostalim oblicima umetnosti, moramo da načinimo odvažni korak napred, tako što ćemo je inkorporirati u svakodnevni život, baveći se kritičkim pitanjima konflikta i mira.
U sprovođenju društvenih promena i reformi zajednica, pozorište je već zastupljeno u područjima zahvaćenim ratom i među stanovništvom koje pogađaju hronično siromaštvo i bolesti. Sve je više priča sa srećnim krajem, u kojima je pozorište uspelo da mobiliše javnost da izgradi svest o potrebi pomaganja žrtvama koje pate od posleratnih trauma. Kulturne platforme poput Međunarodnog pozorišnog instituta, koje imaju za cilj da konsoliduju mir i prijateljstvo među ljudima, dobra su osnova za to.
Iz tih razloga, zaista je krajnje paradoksalno da se u vremenima kao što su naša, ne govori o moći koje ima pozorište i dopušta vladarima oružja i bacačima bombi da održavaju svetski mir. Kako bi sredstva otuđenja uopšte mogla da zamene sredstva mira i pomirenja?
Pozivam vas da na ovaj, Svetski dan pozorišta promislite o svemu i da pozorište, kao univerzalni način za dijalog, društvene promene i reforme, postavite u prvi plan. Pozorište je spontana, ljudska, jeftinija i daleko moćnija alternativa od ogromne količine novca koje troše Ujedinjene nacija za mirovne misije širom sveta.
Iako pozorište nije jedini put u borbi za mir, ono bi svakako trebalo da predstavlja efikasno sredstvo u mirovnim misijama.

Autorka poruke, Džesika Kauva nije samo doktor pozorišne umetnosti, uspešni dramski pisac, rediteljka, teoretičarka već i veoma cenjena i međunarodno priznata za svoj humanitarni rad. Stipendistkinja Fulbrajta, dobitnica je brojnih nagrada i stipen iz Ugande, dija koje joj omogućuju da nastavi  istraživanja i rad kojima – pozorištem i medijima – nastoji da  konstruktivno deluje u zonama konflikta i borbi za unapređenje zdravstva. Doktorirala je 2001, iz oblasti istorije pozorišta, teorije i kritike na Univerzitetu Merilend (Maryland) u Sjedinjenim Američkim Državama. Redovni je profesor na Odseku za muziku, ples i dramu na Univerzitetu Makerere u Ugandi. Napisala je više od petnaest drama za pozorište, televiziju i radio. Njen rediteljski opus uključuje, između ostalog, i Šekspirovog Kralja Lira i Majku Hrabrost i njenu decu Brehta. U okviru njenog humanitarnog rada, posebno bi trebalo izdvojiti otvaranje centra za siročad na njenoj farmi u Ugandi, gde provodi većinu slobodnog vremena, omogućujući deci bez roditelja da povrate osećanje pripadnosti i sigurnosti.
Govori engleski, francuski, svahili i većinu bantu jezika u Ugandi i okolnim zemljama.