Umrla RUŽICA SOKIĆ

19. decembar 2013

U Beogradu je u četvrtak, 19. decembra 2013. godine, u sedamdeset devetoj godini, preminula naša velika filmska, pozorišna i televizijska glumica, RUŽICA SOKIĆ.

ruza

Rođena je 1934. u Beogradu kao kćerka trgovca i suvlasnika lista „Pravda“ Petra Sokića (1893-1964). Još kao devojčica učestvuje u Dečjoj radio-dramskoj grupi Radio-Beograda, a godine 1958. diplomirala je glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu. Kraće vreme bila je članica Savremenog pozorišta, da bi 1961. godine postala stalni član Pozorišta Atelje 212, gde je brojnim ulogama (prvenstveno savremenog i domaćeg repertoara) otkriti i potvrditi dar „rođene glumice“. Igrala na scenama skoro svih beogradskih pozorišta: u Narodnom pozorištu, Zvezdara teatru, Beogradskom dramskom, Gardoš teatru, KULT teatru, Otvorenom pozorištu studentski grad, Modernoj garaži, Pozorištu Slavija i dr.

Glumila je u oko 40 filmova; već za prvu ulogu („Gorki deo reke“, 1965, J. Živanovića) nagrađena je Srebrnom arenom na festivalu u Puli. Najveće uspehe ostvarila je glavnim ulogama pevačice u filmu „Kad budem mrtav i beo“ (Ž. Pavlovića, 1967) i prostodušne uličarke u filmu „Žuta“ (V. Tadej, 1973), za koju je u Puli nagrađena Zlatnom arenom. Zapažena je i na televiziji (igrala je i u istimenom komadu G. Mihića u Ateljeu 212), te sporednom ulogom majke kojoj sin gine u borbi u „Užičkoj republici“ (Ž. Mitrović, 1974), za koju je takođe nagrađena Zlatnom arenom. Zapažena je i na televiziji (npr. komedije B. Crnčevića i A. Popovića, televizijske serije „Ceo život za godinu dana“, „Rađanje jednog naroda“, „Zanati“, „Samci“ i dr.). Bavila se i pedagoškim radom, vodila je klasu glume na Akademiji umetnosti „Braća Karić“ (1996-2000).

Značajne pozorišne uloge (izbor): Hani (Ko se boji Virdžinije Vulf), Glorija (Tigar), Mileva (Krmeći kas), Gospava (Čudo u Šarganu), Baronica Šteten (Kod lepog izgleda), Ludmila (Grobljanska) Mir-Jam (Ranjeni orao), Žuta (Žuta), Julija Varadi (Korešpodencija), Patricija (Ženski orkestar), Valerija (Priče iz bečke šume), Hana (Iz života kišnih glista), Helena (Aveti), Šarlota (Bergmanova sonata), Meg (Lepotica Linejna), Maga (Balkanska plastika), Majka (Janez), Tijana (Velika drama), Žanka (Žanka), Meri (Dugo putovanje u noć).

Film: Zona Zamfirova, Tamna je noć, Pun mesec nad Beogradom, Tango argentino, Original falsifikata, Seobe, Oktoberfest, Već viđeno, Sava mala, Nije nego, Tesna koža, Leptirov oblak, Čuvar plaže u zimskom periodu, Užička republika, Ljubavni slučaj ili tragedija službenice P.T.T, Kad budem mrtav i beo, Marš na Drinu, Zvižduk u osam, Subotom uveče…

TV serije: Jelena, Stižu dolari, Porodično blago, Lift, Gore-dole, Srećni ljudi, Policajac sa Petlovog brda, Metla bez drške, Vojnici, Vruć vetar, Majstori, Ceo život za godinu dana, Rađanje radnog naroda, Samci, Zanati…i mnogo TV drama.

Nagrade: Dve Sterijine nagrade za glumu (1966, 1976), dve Zlatne Arene u Puli (1971, 1976), Sedmojulska nagrada za životno delo (1989), „Ćuran“ na Danima komedije u Svetozarevu (1974), „Zlatna kolajna“ na Festivalu monodrame u Zemunu (1981), „Kristalna prizma“ Akademije filmske umetnosti i nauke (1994), Statueta „Joakim Vujić“ (1998), Zlatni medaljon „Ljubiša Jovanović“ na Svečanostima u Šapcu (1999), nagrade “Jazavac u džaku” na TeatarFestu u Banjaluci, Nagrada za životno delo glumcu komičaru na „Nušićevim danima“ u Smederevu (2002), Nagrada za životno delo „Pavle Vujisić“ na Filmskim susretima u Nišu (2003) i Nagradu “Žanka Stokić” (2007), koja se dodeljuje glumačkoj ličnosti koja je „obeležila pozorišni život Srbije svojom stvaralačkom vrednošću i bogatstvom glumačkog izraza“, Oktobarske nagrade grada Beograda, dobitnik „Dobričinog prstena“ – nagrade za životno delo, i brojnih drugih.

Tokom 2010. objavila je knjigu sećanja „Strast za letenjem.

ruzica-sokic-foto-dragana-udovicic-1387539309-415079

 

U Beogradu je u četvrtak, 19. decembra 2013. godine, u sedamdeset devetoj godini, preminula naša velika filmska, pozorišna i televizijska glumica, RUŽICA SOKIĆ.

ruza

Rođena je 1934. u Beogradu kao kćerka trgovca i suvlasnika lista „Pravda“ Petra Sokića (1893-1964). Još kao devojčica učestvuje u Dečjoj radio-dramskoj grupi Radio-Beograda, a godine 1958. diplomirala je glumu na Akademiji za pozorišnu umetnost u Beogradu. Kraće vreme bila je članica Savremenog pozorišta, da bi 1961. godine postala stalni član Pozorišta Atelje 212, gde je brojnim ulogama (prvenstveno savremenog i domaćeg repertoara) otkriti i potvrditi dar „rođene glumice“. Igrala na scenama skoro svih beogradskih pozorišta: u Narodnom pozorištu, Zvezdara teatru, Beogradskom dramskom, Gardoš teatru, KULT teatru, Otvorenom pozorištu studentski grad, Modernoj garaži, Pozorištu Slavija i dr.

Glumila je u oko 40 filmova; već za prvu ulogu („Gorki deo reke“, 1965, J. Živanovića) nagrađena je Srebrnom arenom na festivalu u Puli. Najveće uspehe ostvarila je glavnim ulogama pevačice u filmu „Kad budem mrtav i beo“ (Ž. Pavlovića, 1967) i prostodušne uličarke u filmu „Žuta“ (V. Tadej, 1973), za koju je u Puli nagrađena Zlatnom arenom. Zapažena je i na televiziji (igrala je i u istimenom komadu G. Mihića u Ateljeu 212), te sporednom ulogom majke kojoj sin gine u borbi u „Užičkoj republici“ (Ž. Mitrović, 1974), za koju je takođe nagrađena Zlatnom arenom. Zapažena je i na televiziji (npr. komedije B. Crnčevića i A. Popovića, televizijske serije „Ceo život za godinu dana“, „Rađanje jednog naroda“, „Zanati“, „Samci“ i dr.). Bavila se i pedagoškim radom, vodila je klasu glume na Akademiji umetnosti „Braća Karić“ (1996-2000).

Značajne pozorišne uloge (izbor): Hani (Ko se boji Virdžinije Vulf), Glorija (Tigar), Mileva (Krmeći kas), Gospava (Čudo u Šarganu), Baronica Šteten (Kod lepog izgleda), Ludmila (Grobljanska) Mir-Jam (Ranjeni orao), Žuta (Žuta), Julija Varadi (Korešpodencija), Patricija (Ženski orkestar), Valerija (Priče iz bečke šume), Hana (Iz života kišnih glista), Helena (Aveti), Šarlota (Bergmanova sonata), Meg (Lepotica Linejna), Maga (Balkanska plastika), Majka (Janez), Tijana (Velika drama), Žanka (Žanka), Meri (Dugo putovanje u noć).

Film: Zona Zamfirova, Tamna je noć, Pun mesec nad Beogradom, Tango argentino, Original falsifikata, Seobe, Oktoberfest, Već viđeno, Sava mala, Nije nego, Tesna koža, Leptirov oblak, Čuvar plaže u zimskom periodu, Užička republika, Ljubavni slučaj ili tragedija službenice P.T.T, Kad budem mrtav i beo, Marš na Drinu, Zvižduk u osam, Subotom uveče…

TV serije: Jelena, Stižu dolari, Porodično blago, Lift, Gore-dole, Srećni ljudi, Policajac sa Petlovog brda, Metla bez drške, Vojnici, Vruć vetar, Majstori, Ceo život za godinu dana, Rađanje radnog naroda, Samci, Zanati…i mnogo TV drama.

Nagrade: Dve Sterijine nagrade za glumu (1966, 1976), dve Zlatne Arene u Puli (1971, 1976), Sedmojulska nagrada za životno delo (1989), „Ćuran“ na Danima komedije u Svetozarevu (1974), „Zlatna kolajna“ na Festivalu monodrame u Zemunu (1981), „Kristalna prizma“ Akademije filmske umetnosti i nauke (1994), Statueta „Joakim Vujić“ (1998), Zlatni medaljon „Ljubiša Jovanović“ na Svečanostima u Šapcu (1999), nagrade “Jazavac u džaku” na TeatarFestu u Banjaluci, Nagrada za životno delo glumcu komičaru na „Nušićevim danima“ u Smederevu (2002), Nagrada za životno delo „Pavle Vujisić“ na Filmskim susretima u Nišu (2003) i Nagradu “Žanka Stokić” (2007), koja se dodeljuje glumačkoj ličnosti koja je „obeležila pozorišni život Srbije svojom stvaralačkom vrednošću i bogatstvom glumačkog izraza“, Oktobarske nagrade grada Beograda, dobitnik „Dobričinog prstena“ – nagrade za životno delo, i brojnih drugih.

Tokom 2010. objavila je knjigu sećanja „Strast za letenjem.

ruzica-sokic-foto-dragana-udovicic-1387539309-415079