Počeo 20. Jugoslovenski pozorišni festival u Užicu

09. novembar 2015

Jubilarni 20. Jugoslovenski pozorišni festival pod sloganom „Bez prevoda” otvoren je sinoć, 8. novembra u Užicu, a u njemu će se tokom sedam dana za nagrade „Ardalion” nadmetati poznata pozorišta iz Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore. Moto ovogodišnjeg festivala je „No pasaran”, dok će o najboljima odlučivati stručni žiri čiji su članovi iz tri države: teatrolog Ivan Medenica, predsednik žirija (Srbija), reditelj Zlatko Sviben (Hrvatska), scenografkinja Mia David (Srbija), teoretičarka scenskog dizajna Tatjana Dadić Dinulović (Srbija) i reditelj Aleksandar Pejaković (BiH).
U sredu, 11. novembra na sceni Narodnog pozorišta u Užicu biće izvedena predstava Ateljea 212 „Kazimir i Karolina” Edena fon Horvata u režiji Snežane Trišić.
Koselektori 20. JPF Bojan Munjin i Zoran Stamatović ističu da ovaj festival opipava bolna mesta sadašnjice baveći se današnjom primitivnom ohološću ili krizom, ritualima mazohizma domaćeg ognjišta, prošlošću u kojoj se komično davimo, Balkanom i globalnim svetom, i nudi moralni izbor koji uključuje rizik i žrtvu, ali i nadu: probudimo se, budimo hrabri i borimo se.

Jubilarni 20. Jugoslovenski pozorišni festival pod sloganom „Bez prevoda” otvoren je sinoć, 8. novembra u Užicu, a u njemu će se tokom sedam dana za nagrade „Ardalion” nadmetati poznata pozorišta iz Srbije, Hrvatske, BiH i Crne Gore. Moto ovogodišnjeg festivala je „No pasaran”, dok će o najboljima odlučivati stručni žiri čiji su članovi iz tri države: teatrolog Ivan Medenica, predsednik žirija (Srbija), reditelj Zlatko Sviben (Hrvatska), scenografkinja Mia David (Srbija), teoretičarka scenskog dizajna Tatjana Dadić Dinulović (Srbija) i reditelj Aleksandar Pejaković (BiH).
U sredu, 11. novembra na sceni Narodnog pozorišta u Užicu biće izvedena predstava Ateljea 212 „Kazimir i Karolina” Edena fon Horvata u režiji Snežane Trišić.
Koselektori 20. JPF Bojan Munjin i Zoran Stamatović ističu da ovaj festival opipava bolna mesta sadašnjice baveći se današnjom primitivnom ohološću ili krizom, ritualima mazohizma domaćeg ognjišta, prošlošću u kojoj se komično davimo, Balkanom i globalnim svetom, i nudi moralni izbor koji uključuje rizik i žrtvu, ali i nadu: probudimo se, budimo hrabri i borimo se.