U Pozorištu Atelje 212 večeras na Maloj sceni “ Petar Kralj “ je premijera predstave POSADITI DRVO, Alekseja Žitkovskog u režiji Pavla Terzića.
Prevod: Novica Antić
Dramaturškinja: Jelena Mijović
Kostimografkinja: Dragica Laušević
Scenograf: Miloš Todorović
Kompozitor: Božidar Podunavac
Organizatori: Jelena Fatić / Boško Radonjić
Inspicijent i sufler: Milenko Adamov
Igraju:
OTAC: Branimir Brstina
SIN: Marko Pavlović
ČUVAR: Stojša Oljača
STRAŽAR: Nikola Štrbac
U ovoj, kako je sam pisac određuje, „šali u jednom činu“, otac, sledeći tradiciju koja nalaže da svaki čovek u svom životu mora da sagradi kuću, podigne sina i posadi drvo, opremljen sadnicom i lopatom vodi svog sina studenta da obave poslednju stavku u nizu- posade drvo. Taj jednostavan posao se, kako to već biva, zakomplikuje i pokreće lanac nepredvidivih događaja. Večni nesporazum između očeva i sinova, tradicionalnog i modernog, postaje apsurdan u dodiru sa stvarnim svetom koji je u međuvremenu postao licemerni poligon na kome su stare ideale i uverenja zamenili profit i privatno vlasništvo.
Posaditi drvo je mala, duhovita priča o velikim i ozbiljnim stvarima, koja nas vraća na pitanje šta zapravo znači sagraditi kuću, podići sina i posaditi drvo i da li je ispunjenje formalnog zahteva ovog načela dovoljno da se bude čovek.
U Pozorištu Atelje 212 večeras na Maloj sceni “ Petar Kralj “ je premijera predstave POSADITI DRVO, Alekseja Žitkovskog u režiji Pavla Terzića.
Prevod: Novica Antić
Dramaturškinja: Jelena Mijović
Kostimografkinja: Dragica Laušević
Scenograf: Miloš Todorović
Kompozitor: Božidar Podunavac
Organizatori: Jelena Fatić / Boško Radonjić
Inspicijent i sufler: Milenko Adamov
Igraju:
OTAC: Branimir Brstina
SIN: Marko Pavlović
ČUVAR: Stojša Oljača
STRAŽAR: Nikola Štrbac
U ovoj, kako je sam pisac određuje, „šali u jednom činu“, otac, sledeći tradiciju koja nalaže da svaki čovek u svom životu mora da sagradi kuću, podigne sina i posadi drvo, opremljen sadnicom i lopatom vodi svog sina studenta da obave poslednju stavku u nizu- posade drvo. Taj jednostavan posao se, kako to već biva, zakomplikuje i pokreće lanac nepredvidivih događaja. Večni nesporazum između očeva i sinova, tradicionalnog i modernog, postaje apsurdan u dodiru sa stvarnim svetom koji je u međuvremenu postao licemerni poligon na kome su stare ideale i uverenja zamenili profit i privatno vlasništvo.
Posaditi drvo je mala, duhovita priča o velikim i ozbiljnim stvarima, koja nas vraća na pitanje šta zapravo znači sagraditi kuću, podići sina i posaditi drvo i da li je ispunjenje formalnog zahteva ovog načela dovoljno da se bude čovek.